Glumice

Računalni program uzeo bi u obzir broj nagrada. Utjecaj na društvene promjene. Utjecaj na postavljanje (novih) glumačkih standarda. Profit vs. uloženo. I izbacio broj, tj. ime. Mi ćemo ići zanimljivijim putem, mi ćemo se držati osobnih dojmova i o njima raspravljati.

Pitanje je koliko se uspješnost i umješnost svake od ovih trinaest glumica može gledati nezavisno od uspjeha filma, a jasna je stvar da film ne uspijeva samo zato što su one razbile, čak možda i nisu, čak bi vjerojatno neke druge tu sasvim više odgovarale i sasvim nešto drugo donijele, ali bi možda i sve upropastile (Meryl kao Annie Hall, recimo?). Karte su podijeljene, netko je izvukao džokere, nekima su ih studija proslijedili, a nekima (mnogima!) ljubavnici. Otkidamo li zbog nekih jer su kultne (a i njihovi filmovi) tako dugo, a ove nove ne uspijevamo toliko identificirati, ili su ove nove zapravo blijede, ili više nema onakvih filmova ili naprosto treba čekati da prođe vrijeme? Za razliku od muškaraca, najbolje glumice nisu neizostavno i najveće zvijezde, pogotovo u današnjem vremenu, mada nitko fore radi nije izostavljen s liste.

U koji odnos postaviti kontinuitet dobrih uloga i efekt leptira (jednu-dvije uloge koje probijaju plafon)? U neki moj/vaš, zamišljeni.

13. Frances McDormand

Kandidatkinja za ovo ključno, trinaesto, mjesto  bilo je sijaset. Nije ideja da se bude originalan u izboru. Jednostavno Fargo, kao najbolje iz žanra, a s njim i Marge Gunderson by Frances, kao najbolja iz žanra, ma kao uloga koja spada u top 10 svih vremena.  Originalnost izražaja (zlonamjerni će reći kao posljedica odsustva fizičke ljepote, pa samim time i iznudica) kao kvalitet Frances ponavlja iznova i iznova, nedavno u Burn After Reading, ali samo u Fargu ta identifikacija poprima razmjere epskog, kao da gledamo adaptaciju neke legende, u kojoj glavna junakinja nikad nitko drugi ne bi mogao biti osim Frances. Za svaku spomenutu ulogu u ovom tekstu postoji alternativa, za Marge Gunderson ne.

12. Sigourney Weaver

Pokušaj da budem objektivna. Nije da je ne volim, nego mi je nebitna, ne reagiram na njenu glumu, ne dira me. Međutim, Alien i Death and the Maiden… bla bla, ne ide mi ovo, no zbilja mislim da spada u top 13.

11. Liv Ullmann

Ako sam je već stavila na listu, zašto tek jedanaesto mjesto? Zato što mi je nakon zilion tumbanja došlo tako. Što to nema Liv što imaju ove ispred nje? Zakopavam se svjesno. Bergmanova muza, točnije jedna od. Kao njihova najuspjelija suradnja smatra se Scenes from Marriage (osobno sam za Face to Face i Autumn Sonata). Kroz Bergmanove filmove je pratimo, iz desetljeća u desetljeće, i svjedočimo istančanosti i predanosti kojima zrači. 2000. godine joj kao redateljici (Faithless) za malo izmiče Zlatna palma. 2009. godine u kazalištu režira A Streetcar Named Desire, naslovna uloga – Cate Blanchett. U izjavi za NY Times, Cate kaže: Often as actresses move through their careers, the mask can get thicker and thicker, but Liv keeps that very febrile, raw relationship to emotions and relationships and encourages that in her actors. E, zato Liv.

10. Nicole Kidman

Znate li nekoga kome je razvod toliko prijao? Prije ’98. – Days of Thunder, Batman Forever, The Peacemaker; poslije ’98. – Moulin Rouge, The Others, The Hours. Mrzi me da tražim kad se opet zaljubila, ali nakon par ovakvih ostvarenja Nicole se pojavljuje u Bewitched (da, gledala sam), kao i u nizu pretencioznih ostvarenja – ne samo producentskih, ovdje smo fokusirani na nju, pretencioznih iz glumačke vizure – majka koja gubi dijete, heroina u Australiji, ponovo mjuzikl, osrednjost do osrednjosti koja za sada ne pomućuje jedan sasvim novi kvalitet u Moulin Rouge, uskrsnuće žanra i etabliranje u novom vremenu, sve zapečaćeno maskaradom iz Sati. Koliko je Nicole sada i u budućnosti zainteresirana za istraživanje i pomicanje granica, ne znam, ali par najavljenih filmova odaju utisak potjere za osiguravanjem financijske sigurnosti i svojih praunučića.

9. Audrey Hepburn

Stil. Ali sama srž stila, esencija. Dokaz da je potrebno nešto više od dikcije, istraživanja, talenta, rada. Breakfast at Tiffany’s – izdržala sam 20-ak sekundi da ga ne spomenem – školski primjer filma koji nema skoro pa ništa osim Audrey i kostimografa/stilistu i postao je kultni, tako malo treba, čini se, ali je li Audrey malo? Je li ljepota toliko dominantna da se ne može doći do rasprave o tome koliko je dobra glumica? Roman Holiday? Ili moj apsolutni pik, Wait Until Dark? (My Fair Lady zaboravih!) Ona je posebna. Jedinstvena. Hepburnova se nakon dva desetljeća rada u Hollywoodu povlači sa scene, i snima samo nekoliko filmova, od kojih ni jedan, khm, pa ne valja.

8. Cate Blanchett

Ne znam je li ikome Cate omiljena glumica. No ne znam može li itko reći da nije totalno izvrsna. Ono što joj nedostaje da dosegne apsolutne visine i u srcima nas običnih građana (da se tako teatralno izrazim) nešto je sretniji odabir uloga, ili točnije slobodniji odabir (nalik na Coffee and Cigarettes). Točno je da je tu The Lord of the Rings, ali ajmo sad, nije ona zaslužna za taj film, nego je tek jedan od kotačića mehanizma. Elizabeth? Da, dva filma o engleskoj kraljici svijetli su primjeri da je moguće iščupati blockbuster sa ženom u vodećoj ulozi i, uostalom, s Elizabeth je započelo Catino zlatno doba. Suradnje s Jacksonom, Jarmuschem, Schumacherom i napokon Scorseseom (uloga koja joj na ovoj listi i donosi visoko mesto, uz Coffee) su je etablirali. Izleti u komercijalu (The Good German i Indiana Jones) su svakodnevnica pa lomiti koplja sad na Blanchettovoj je pretenciozno, a nije da nije imala i uspjeha (Babel, TCCOBB i, da, Robin Hood – ako je nešto u tom filmu vrijedilo, to je odnos koji je ona uspjela izgraditi sa svojim partnerom i iz malo čega napraviti autentičnu romansu). Oscar je stigao za The Aviator, zasluženo.

7. Vivien Leigh

Točno dva puta je to bilo to, jednom u Gone with the Wind i drugi put 12 godina kasnije u A Street Car Named Desire. Međutim, iza ne toliko snimljenih filmova uopće, stoji podosta zapetljana priča vezana za njeno zdrastveno stanje, koje joj je s vremenom donijelo reputaciju osobe s kojom je izuzetno teško surađivati. Na sve to Vivien je obožavala kazalište i sad, jer joj je bilo lakše, ili jer je željela, ili jer je nitko preko oceana nije zvao, njena karijera je umnogome vezana za West End, gdje je u režijama svog supruga, Laurence Oliviera briljirala (pišem, mada tome, jasno, svjedok nisam) kao Lady MacBeth, Ophelia, Cleopatra, etc., etc. (btw, od svih glumica s ove liste kod nje se uvjerljivo najviše osjeća utjecaj kazališne glume, i prijee nego što sam se upoznala s njenom biografijom bilo je uočljivo da u njoj stoji veliki kazališni staž). Spominjani efekt leptira je u ovom slučaju odnio prevagu nad kontinuitetom mnogih. Zvijezda koja mogla da zasjati i zasjeniti mnoge, ako ne i sve. Dva Oscara, da, za Gone with… i A Street…

6. Diane Keaton

Prvo je došao Godfather. Ali ne, prvo je ipak došao Woody Allen. Diane je svoju karijeru počela na Broadwayu, u mjuziklu Hair i skinula se, skroz, na sceni. Zašto li ne čudi da je baš ona Allenu zapela za oko? Najprije su radili u kazalištu na Play It Again, Sam, zatim to adaptirali za film i onda je došao Coppola, a sa njim i besmrtnost. Dok će je pola svijeta pamtiti kao Kay, druga polovica će uvijek i prvo viknuti (ako ih tražite da viču) Annie. Film koji je žanr sam za sebe, gluma koja je nešto sasvim novo, nekakav underground, osvježenje, revolucija. Šarm je Dianino middle name, a opuštenost default position, njen trade-mark. Nitko ne može donijeti takvu ležernost začinjenu zrncima ludosti. I znate kako kažu – i da više ništa nije snimila, ovo joj je dovoljno. Ona skoro da ništa više vrijedno spomena (izuzev Redsa) nije snimila i – pa šta?

5. Juliette Binoche

Trebam li napomenuti – krajnje osoban izbor. I to od nedavno, točnije, nakon Kiarostamijeve Certified Copy. Skrećem pažnju da moja oduševljenost njome nema nikakve veze s The English Patient, tada me je, nažalost, nervirala, kao i cijeli film, kad bolje razmislim. Stvari su se mijenjale u mojoj glavi nakon što sam (zbog Deppa, priznajem) odgledala Chocolat, gdje je Juliette sama poezija. Kada je Keislowsky postao jedan od mojih omiljenih reditelja, ponovno sam vidjela kako netko nenametljivošću, ljupkošću i beskrajnim šarmom osvaja kako kameru i redatelja, tako i nas, da bih tek nakon Kiarostamijevog pogleda spoznala da mi je Juliette naprosto fenomenalna. Gledala bih je kako radi bilo što na sceni, mislim da bi od svega mogla napraviti priču, u svemu pronaći razloge za sitne začudnosti. Zašto tek broj pet? Zbog malog uzorka – pored spomenutih, odgledala sam još samo Jet Lag i Wuthering Heights, tako da postoji sasvim realna mogućnost da je toliko toga ne baš razbila. S druge strane, ta nesavršenost je, čini se, njezin ozbiljni adut.

4.      Kate Winslet

Titanic. Nažalost, što god da snimi, to ostaje prva asocijacija. Kažem „nažalost“ ne jer je Titanic tako zaboga ispod mog uzvišenog filmskog ukusa, nego naprosto jer Kate ima toliko toga maestralnog u svojoj karijeri. Clementine (Eternal Sunshine of the Spotless Mind), Sylvia (Finding Neverland), da bi 2008. godine briljirala u The Reader i Revolutionary Road (ne znam je li itko imao ikada takva dva filma, takve dvije uloge, u jednoj godini). Kate je sve samo ne tipična zvijezda-glumica. Nekonvencionalnost, neustezanje,  nerobovanje trendovima (poznate opaske oko toga kako bi glumica trebala izgledati), specifičan stil glume u kojem miješa najbolje iz britanske i američke škole, odabir uglavnom ekscentričnih uloga, nerijetko Britanke koja se obrela u svijetu Amerikanaca, osmijeh, riđa kosa, gestikulacija djeteta i tek naznake seksualnosti i senzibiliteta koji njome zapravo gospodare (njenim ulogama, njenom glumom, uvijek iščekujemo, naslućujemo što to sve potiskuje). Lakoća držanja pažnje, karakterističan glas, ma sve. I sad čekamo Carnage.

3. Meryl Streep

Još jedan suvremenik. Ako neki film s Meryl i nije izuzetan, za to svakako ona kriva nije. Iako su preciznost i točnost u izvođenju vjerojatno stvari koje će 10/10 ljudi navesti kao njene kvalitete, Meryl, pogotovo u mlađim danima, vjerojatno i zbog samih uloga, zaista ima gracioznosti i ljepote, i to one koja dolazi na kraju filma, one koja se zarađuje kod publike. Svejedno, nikad nije bila najpopularnija glumica, već desetljećima je makar u tri najbolje. The Deer Hunter, Kramer vs Kramer, Sophie’s Choice, The Bridges of Madison County, ma svi ste gledali, znate sve. U ovom vijeku bilo je i izleta (Mama Mia, The Devil Wears Prada, Fantastic Mr Fox), gluposti (Lions for Lambs) i remek-djela (Adaptation, The Hours i nešto što svi čekamo, The Iron Lady, blanco svrstavam ovdje). Kada bih bila redatelj možda joj i ne bih dala glavnu ulogu, ali najvažniju sporednu uvijek – ona je najbolja iz drugog plana.

2. Katharine Hepburn

Uz Meryl, svakako najcjenjenija američka glumica, a samim time i svjetska, čini se neminovno je zaključiti. Možda i najblistavija holivudska karijera koja je imala sve, i filmove koji čine taj aksiom više nego ijedne druge glumice i privatni život koji podražava bajkovitost. Katharine je, ako se to uopće može biti, jednostavno presavršena. Nekada najstvarnije ne možete da ne pomislite da gledate apsolutno savršenstvo i da se bolje stvari ne mogu dati, ni tražiti. Međutim, nekada dominira i osjećaj odsustva sposobnosti da se pogriješi, odleti u nepoznato, zaigra. Ne vjerujem da je namjerno, jednostavno previše je uvjerena u svoju superiornost, koja je zapravo neosporna. Četiri Oscara i brdo nominacija, filmovi sa Spencerom (Woman of the Year, Adam’s Rib i najzvučniji i najvoljeniji Guess Who’s Coming to Dinner) i Grantom (Bringing Up Baby, The Philadephia Story, Holiday) svi su do jednog obavezna lektira, tj. ne toliko obavezna, koliko prijeko potrebna, i nešto što više nitko ne uspijeva snimiti. Objektivno, vjerojatno broj jedan svih vremena (’svih vremena’, kako to samo blesavo zvuči).

1. Ingrid Bergman

Zbog Casablance. I Autumn sonate. I The Visit.  Zbog činjenice da je podjednako opijajuće, osvješćujuće i razorno zvučala na švedskom, engleskom i italijanskom.  Zbog sposobnosti transformacije – od princeze Anastasije do osvetnice Karle (The Visit) – lakoće glume (Notorius, Gaslight), odabira uloga (Autumn sonata, kao kraj kakav malo tko zna sebi pružiti). Zbog toga što ima možda i najkultniji film, zbog toga što je živjela kako je željela i bila simbol slobode. Jedinstven stil, jasnoća koja izvire samo iz onih kojima je sve tako jasno, istinski glamur i personality (kao malokad se ne gadim ove riječi) zbilja su sinonimi za njezinu pojavu. Tri Oscara osvojena (za Anastasiju i Gaslight kao glavna i za Murder on the Orient Express kao sporedna glumica), uz još tri nominacije. Njen najbolji prijatelj, Cary Grant, koga je zamolila da primi Oscara ako ga ona dobije (tada je priča oko egzila još bila aktualna) rekao je: There are only seven movie stars in the world whose name alone will induce American bankers to lend money for movie productions, and the only woman on the list is Ingrid Bergman.