Vrijeme je novac

Vrijeme je novac (In Time, 2011., 109 min.)

Redatelj: Andrew Niccol

Glume: Justin Timberlake, Amanda Seyfried, Cillian Murphy, Olivia Wilde

Ocjena: 8/10

Zamislite svijet u kojem ljudi nemaju vidljive znakove starosti nakon svoje 25. godine života. Kao valutu koriste vrijeme, koje zarađuju kao i vi sve svoje prihode, a na svoj 25. rođendan dobiju dodatnu godinu dana života/zarade. Za lijepi početak egzistencije. Ili ipak ne.

Will Salas (Justin Timberlake) mladić je koji marljivo radi kako bi svoju majku (Olivia Wilde) i sebe opskrbio dostatnim vremenom za život. Ništa više ili manje. Svijet u kojem živi podijeljen je na vremenske zone – regije s vidljivim razlikama u financijskoj sigurnosti. Naš junak, nažalost, živi u „geto“ vremenskoj zoni, gdje je život jako otežan, plaća sve manja, a svaka sekunda sve važnija. Will igrom slučaja sreće bogataša (Matt Bomer) kojem je život doslovce dojadio, te ga spašava od lokalnih kriminalaca. Ovaj mu objašnjava kako nitko ne bi trebao biti besmrtan, te kada Will zaspi – prebacuje mu sve svoje milijune, izvršivši samoubojstvo svega par minuta poslije. U tipičnom „ljudi-su-odvratna-i-bešćutna-bića“ zapletu, Willova majka umire svega par trenutaka prije no što on stiže do nje, što našeg protagonista neizmjerno naljuti i povede u borbu protiv lošeg i korumpiranog sustava.

Sve u svemu, Vrijeme je novac nema pretjerano kompliciran zaplet niti razvoj priče. Većina događaja u filmu relativno je predvidljiva i jasna, ali to ipak ne postaje prevelika mana ovom filmskom dragulju. Naime, priča je tu kako bi nam naočigled povezala događaje koji se zbivaju među likovima i donijela im toliko nužnu dubinu i razvoj, no ne i da nas zapanji. Ono što je tamo da nas zapanji stavljeno je u vidu genijalnog scenarija i pronicljivih dijaloga. Mogao bih sastaviti stotine kartica teksta za ovu recenziju kada bih vam samo prenosio sve duboke i zanimljive citate iz filma, ali ipak neću. Isplati ih se čuti tokom filma. Isplati se osjetiti teške metafore kojima se scenarist i redatelj Andrew Niccol poigravao u svom svijetu budućnosti. Isplati se razmisliti o filmu i satima nakon njegova gledanja. Ukratko – isplati se.

Glumačka postava filma odabrana je na prosječnoj razini, iako moram priznati kako me Timberlake iznenadio svojom glumačkom vještinom. Nemojmo ga pomiješati s Pacinom, Clooneyjem, Downeyjem Jr. i sličnim genijima starih i novih dana, no nemojmo ga ni podcijeniti kao pop zvijezdu koja se ozbiljno trudi zakoračiti u glumu. Najveća šteta leži u tome što nema neke vidljive „kemije“ između njega i Amande Seyfried, unatoč tome što uspijevaju solidno odraditi svoje uloge na individualnoj razini. Olivia Wilde ima kratku ulogu u filmu, što me žalosti, jer je u prilično osrednjem Tronu pokazala da zna ostaviti dobar dojam. O Murphyju neću ni pričati. Taj je čovjek dokazao svoj talent već previše puta. U ulozi „čuvara vremena“ – moderne policije – ostavlja zbilja unikatan dojam vještine, iskustva i idealizma. Sve što bi moderni policajac morao imati, zar ne?

Teško je spominjati efekte u filmu, jer ih doista nema mnogo, iako se radi o filmu smještenom u tehnološku i ekonomsku budućnost. Niccol je svoj svijet osmislio na veoma „retro“ način, pa izuzev ugrađenih mjerača vremena na rukama svih ljudi (svojevrsnih novčanika, rekao bih), film doista ne zrači nekim modernizmom. Štoviše, najnoviji automobil koji se koristi u filmu datira iz davne 1990. godine. A mnogi čak i na ranije godine proizvodnje. Sve to, uz odnos glavnih likova (Timberlake i Seyfried) prema korumpiranom ekonomskom sustavu, jako podsjeća na nekakvu modernu verziju Bonnie i Clyde. I nekako ugodno sjeda u cjelinu filma. Zamjerka inače genijalno dubokom scenariju može se, po meni, pronaći samo u nedovoljno zaokruženom kraju filma, ali čak ni to nije mana koju bih istaknuo pretjerano važnom.

Osobno smatram da je omjer ozbiljnosti i akcije u filmu odrađen na odličnoj razini. Naime, Niccol vrlo vješto barata pojmovima koji su lako prenosivi na naš svijet i nose podjednaku težinu (poput siromaštva, ekonomskog sustava koji hrani samo sebe i bogate, te sličnog), ali istovremeno ostavlja dojam kako je napravio film koji bi moglo pogledati i dijete – te biti posve zabavljeno i zadovoljno njegovim krajem. Ukratko, odlično žongliranje kompliciranim i jednostavnim. Kapa dolje.

Ako se osjećate raspoloženim pogledati neki dobar film od kojeg očekujete savršeno odmjerenu dozu akcije, filozofije, zanimljive (iako možda malo tmurne) scenografije i solidne glume – pogledajte Vrijeme je novac. Neće vas razočarati i zaista – neće vam tratiti vrijeme!