Veliki Gatsby ili velika očekivanja, da parafraziram riječi svoje kolegice, ekranizacija istoimenog romana F. Scotta Fitzeralda u režiji Baza Luhrmanna, poput čokolade je koja privlači sjajnim omotom, ali iznutra baš i nema okus po čokoladi.
Priča je to o Jayu Gatsbyu (Leonardo DiCaprio), kockaru, ratnom junaku, ubojici.. tko bi znao, riječju, čovjekom o kojem se priča mnogo, a zna vrlo malo, osim da priređuje grandiozne zabave u svojoj vili na koje su pozvani apsolutno svi, ispripovijedana iz pera Nicka Carrawaya (Tobey Maguire), koji je jedno ljeto imao čast upoznati tog velikog čovjeka. Radnja filma započinje nakon tog ljeta, u sanatoriju gdje Nick prema savjetu psihijatra počinje zapisivati događaje zbog kojih se i našao u mentalnoj bolnici. Nickova ispovijest vodi nas na Long Island, New York, u ljeto 1922., u svijet raskalašenih bogataša i onih koji to žele biti. Saznajemo da je Nick iznajmio kućicu u zapadnom djelu Long Islanda kako bi se posvetio svom obvezničarskom poslu, ali su mu rad omele glasne zabave njegova prvog susjeda, misterioznog bogataša Gatsbyja. Na drugoj strani zaljeva živi Nickova rođakinja, zlatna djevojka Daisy (Carey Mulligan) sa svojim suprugom Tomom (Joel Edgerton), koji dosadu izazvanu punim bankovnim računom utažuje ljubavnim izletima. Ne sluteći koliko će sudbonosna njegova veza s Daisy biti, Nick odlazi na jednu od Gatsbyjevih zabava te se zapliće u složenu igru ljubavi, opsesije, novca i potjere za izgubljenim vremenom koje još nitko nije uspio vratiti.
Pod redateljskom palica Baza Luhrmanna (Australia, Moulin Rouge), koji je ujedno, uz CraigaPearcea radio i scenarij, Veliki je Gatsby morao biti režijski i vizualno spektaluran. Razigrana kamera, brza izmjena kadrova, vremenski skokovi… film zaista čine blještavim i dinamičnim, i time bližim našem vremenu, ali to nažalost ide na uštrb priče i razrade likova, koji su glavno svojstvo igranog filma i ključ ove drame. Izvrsnih trenutaka u filmu zaista ima, ali čak i glazba, naglašavana u najavama, koja je garantirala visoki intenzitet filma (Lana del Ray, Florence and the Machine, Jay Z) nije iskorištena koliko se očekivalo. Priča se pripovijeda kao da se samo što prije želi stići do onoga što je dalje bilo, ne ostavljajući previše prostora dubinskoj razradi likova i njihovih odnosa. Prva trećina filma tako je izrazito stilizirana, primjerice scena u kojoj upoznajemo Daisy u prostoriji preplavljenoj lepršavim bijelim zavjesama, ili ona prvog susreta Gatsbyja i njegove velike ljubavi Daisy, koja više izaziva smijeh negoli otkriva dubinsku napetost koja vlada među likovima. Posljednje dvije trećine filma ostavljaju više prostora za dramsku razradu. Glavna fabularna linija su Daisy i Gatsby, odnosno trokut Tom-Daisy-Gatsby, dok su odnosi Daisyne rođakinje Jordan, golferice, i Nicka, kao i Toma i njegove ljubavnice Myrtle, inače izrazito bitni u odnosu na glavnu liniju radnje, ostali nedorečeni. Likovi su određeni nekim karakteristikama – Tom, primjerice, svojim rasizmom i nevjernošću – ali i dalje ostaju poput ravnih linija koje se katkad zakrive, no nikad u potpunosti ne razumijemo njihove postupke. To je i glavni razlog zbog kojeg se snažan kraj kakav je Luhrmann dao ne može pojmiti kako spada. Luhrmann je, rekla bih, pogriješio što nije uveo lik Gatsbyjeva oca i motiv Jayeve bilježnice iz mladosti koji izrazito osvjetljuju Gatsbyev lik. U filmu je to zamijenjeno vlastitom Gatsbyjevom ispovijesti, što nema isti učinak.
Ton i dinamika filma, čini mi se, diktiraju i glumačku izvedbu. DiCaprijev Gatsby je, kako se moglo očekivati od glumca visokog intenziteta, gotovo maničan u svojoj želji da dosegne zeleno svjetlo na kraju Daisynog mola, da dohvati san kojem je posvetio cijelu svoju životnu putanju – Daisy i sve ono što ona predstavlja, ali ne onakvu kakva zaista jest nego onakvom kakvu ju je on načinio. Nevinu, nježnu i, dakako, apsolutno predanu njegovoj ljubavi. Njegov Gatsby se trudi biti smiren i ravnodušan poput onih u čiju je krv upisan novac, ali ispod te površine krije se kompleksan čovjek od krvi i mesa koji itekako osjeća. U okvirima stila filma, DiCaprio je uspio izgraditi slojeviti lik – šteta je jedino što u njegovu prikazu nije imao prostora otići do kraja.
Carey Mulligan nedostaje sigurnosti; čini se kao da se više trudi izgledati da osjeća ono što izgovara negoli da to zaista čini. Njena Daisy nema svoj glas, ona je lebdeći objekt, na koju Tom i Gatsby utiskuju svoja značenja te prema njima Daisy i djeluje. Izbor Tobeyja Maguirea za lik Nicka Carawaya nikada mi neće biti jasan. Možda ima lice prosječnog američkog građanina kome je umjerenost drugo ime (što odgovara Nickovoj promatračkoj ulozi), ali riječi koje on izgovara naprosto nemaju snagu i značaj koji bi trebali. Slična je situacija s Elizabeth Debicki, čija suviše naglašena i prazna interpretacija Jordan Baker neprimjetno prolazi kroz film. Joel Edgerton solidno uobličuje egocentričnog Toma, dok su likovi Myrtle i Wilsona, koje tumače Isla Fisher i Jason Clarke, nepravedno zanemareni.
Uopće, cijela Dolina pepela i simboli poput jezivog plakata Dr. T.J.-a Eckleburga koji se tamo javljaju slabo su objašnjeni. Očaj i besperspektivnost koji tamo vladaju, a koje u filmu utjelovljuje George Wilson, vlasnik benzinske pumpe i Myrtlin dobar ali poprilično budalasti muž, lik s ključnom funkcijom, naglašeni su ponajviše vizualno, i to totalom koji se pojavljuje u nekoliko navrata u kojem se vidi jasna granica između zelenog i time ” životom” prožetog Long Islanda i sive, neplodne Doline pepela u koju ni Božji pogled ne zadire.
Kada bi jednom rječju trebalo opisati osnovno obilježje Velikog Gatsbya, bila bi to nemogućnost. Nemogućnost da se iskaže (Daisy), da se djeluje (Nick, Daisy), nemogućnost da se dohvati žuđeno, pa čak i kad se radi o običnom automobilu koji je Wilson trebao kupiti od Toma.
Taj i još mnogi problemi koji se javljaju u Velikom Gatsbyu u ovoj su ekranizaciji tek površinski načeti. Bez sumnje je ova bogata produkcija vrijedna pozornosti jer nam prikazuje jednu drugačiju viziju velikog američkog romana i pokazuje da je aktualnost Gatsbyja svevremena. Film s puno potencijala, od kojeg je mnogo ostalo neiskorištenog, Veliki Gatsby od mene dobiva šesticu koja se primiče sedmici, ali je, kao ni Gatsby toliko željeno zeleno svjetlo, nikad neće doseći.
Prošlu godinu smo ispratili s trailerom za The Great Gatsby, ekranizaciju istoimene novele koju je 1925. napisao F. Scott Fitzgerald. Iako je film trebao doći u kina širom svijeta na Božić 2012., release je prebačen na ljeto 2013. U međuvremenu, Jeymes Samuel je na svome twitteru objavio da je baš on odabran za stvaranje glazbe za film i da na tome naporno radi zajedno s Jay-Z-jem. Inače, Samuel je lider benda The Bullits, a s Jay-Z-jem garantira modernu glazbu. Kako će se to uklopiti u film kojem je radnja smještena prije skoro 100 godina – možemo provjeriti u traileru, gdje u pozadini čujemo i pjesmu ‘No Church in the Wild’ Jay-Z-ja i Kanyea Westa.
Ovo definitivno spada u kategoriju vjerovali ili ne… Jučer je nemali broj ljudi iznenadio tweet producenta Jeymesa Samuela, u kojem je napisao kako već dulje vrijeme neumorno radi na scoreu za film The Great Gatsby sa reperom Jay Z-jem.
Ovaj potez ipak nije iznenadio sve, veliki broj kritičara koji je do sada pratio karijeru redatelja filma Baza Luhrmanna je mogao očekivati ovakav razvoj situacije, obzirom na Luhrmannovu tendenciju da miješa modernu glazbu sa periodnim filmovima, poput Moulin Rougea, gdje je u soundtrack uvrstio Madonninu pjesmu.
Uostalom, prvi trailer za film je u pozadini vrtio pjesmu No Church in the Wild, gore navedenog repera i Kanyea Westa. Što se tiče pjesama koje ćemo imati priliku slušati na soundtracku, spominju se za ovu priliku posebno napisane pjesme Lady Gage i Princea. Sad sam službeno zaintrigiran filmom …
Po svemu sudeći James Cameron pokrenuo je novi trend onog trenutka kada je svoje remek djelo 90-ih, Titanic, odlučio prikazati u 3D tehnici. Izgleda da je uspjeh ovog trodimenzionalnog pothvata zaintrigirao mnoge Hollywoodske face.
Naime, Great Gatsby, doduše onaj iz 2012. godine u kojem briljiraju Leonardo DiCaprio, Carey Mulligan i Tobey Maguire, biti će snimljen u 3D verziji, a projekta se prihvatio Warner Bros.
Za one koji nisu imali šansu pogledati film ili saznati nešto više o njemu, The Great Gatsby ekranizacija je čuvenog romana F. Scott Fitzgeralda čiji režiju potpisuje Baz Luhrmann. Priča je ovo o romantičnom i pomalo djetinjastom biznismenu/kriminalcu Gatsbyu koji svojim tajnovitim životom unosi intrigu na njujorški Long Island. Iako se radnja u knjizi odvija na ulicama New Yorka, Luhrmann je film snimao u svojoj rodnoj Australiji.
Postoje filmovi koji se toliko očekuju i o kojima se toliko priča, najavljuje, demantira… da vam se nekada čini da zapravo nikada neće ni biti snimljeni i da je sve to jedna velika urbana legenda.
Samo jedan od tih je Baz LuhrmannovThe Great Gatsby, o kojem se priča više od godinu dana. Najprije je najavljeno da ćeLeonardo DiCaprio i Tobey Maguire igrati Gatsbyja i Carrawaya i to je prošlo glatko. Onda se zapelo oko filmske Daisy da bi uloga na kraju pripala Carey Mulligan (nesretan izbor – smije li se u vijestima ovo dopisivati?). Grom iz vedra neba predstavljale su glasine da od filma nema ništa da bi se stvar zatvorila najvećom dilemom današnjice- snimati u 3D vs. ne snimati u 3D?
Snimat će se u 3D, glumit će svi spomenuti (uz još Joela Edgertona, Islu Fisher, Jasona Clarkea i Gemmu Ward ), tj. glume, snimanje je počelo, a FAK vam prenosi prve fotografije, koje zbilja jako obećavaju.
Meksički redatelj Alejandro Gonzalez Inarritu (Biutiful, Babel), koji je preuzeo projekt ekranizacije romana Michaela PunkeaThe Revenant, krenuo je u potragu za glumcima. Prvo ime na listi, najtraženiji je glumac današnjice – Leonardo Dicaprio. Leo bi glumio Hugha Glassa, krznara kojeg napadne medvjed i teško ozlijedi. On nakon toga zaposli dvojcu muškaraca da budu s njim dok se ne oporavi, ali ga oni opljačkaju i ostave, s pretpostavkom da će sam umrijeti. Međutim Glass se oporavi i kreće na osvetnički pohod. Uz DiCaprija za ulogu jednog od lopova Inarritu želi Seana Penna.
DiCaprija ćemo uskoro gledati u filmu J. Edgar redatelja Clinta Eastwooda, a priprema se i za uloge u Django Unchained i The Great Gatsby. Također postoje glasine da će glumiti Alana Turinga u The Imitation Game i amerikanca koji postaje japanski plaćeni ubojica u filmu Satori, te da bi mogao ponovno oživjeti ulogu Jamesa Caana u remakeu filma The Gambler, pod redateljskom palicom svog najvećeg obožavatelja Martina Scorsesea. Sean Penn trenutno snima Gangster Squad koji dolazi iduće godine, te će režirati film The Comedian s Robertom De Nirom u glavnoj ulozi.
Glume: Robert Redford, Mia Farrow, Bruce Dern, Sam Waterston, Lois Chiles, Karen Black, Scott Wilson
‘One thing’s sure and nothing’s surer
The rich get richer and the poor get – children.’
U raskošnoj palači Jayja Gatsbyja na zapadnoj obali Long Islanda sve vrvi životom: alkohol, unatoč prohibiciji, teče u potocima, orkestralna glazba odjekuje miljama daleko, sve je ispunjeno pijanim smijehom i topotom plesnih cipelica izgubljene jazz generacije.
No tko je Jay Gatsby?
Bivši Oxfordov student? Vlasnik ljekarni? Kockar? Ubojica?
Ili samo čovjek u potjeri za snom, utjelovljenom u ekscentričnoj Daisy, ženi opijajućeg glasa, glasa punog novca, glasa zbog kojeg je Jay Gatsby morao povjerovati da se prošlost može vratiti.
Šesta po redu ekranizacija jednog od najuspješnijih (i samom piscu najdražeg) romana, Velikog GatsbyjaF.ScottaFitzgeralda u režiji Jacka Claytona (Room at the Top, TheInnocents), sa scenarijem i više nego poznatog Francisa Forda Coppole (Kum I, II, III, ApocalypseNow) s Robertom Redfordom i Miom Farrow u glavnim ulogama iziskivala je velika očekivanja i kritike i publike. No, ni ovaj put kriteriji nisu bili zadovoljeni: iako je vizualno i akustički dotjeran gotovo do savršenstva (Oscar za najbolju kostimografiju i glazbu), kritičari su se obrušili na površnost filma i njegovu pretjeranu dosljednost romanu. No, unatoč ponekim ‘manama’, ova verzija iz ’74. ipak je svoje mjesto pronašla u rubrici apsolutnih preporuka. Hajdemo vidjeti zašto je tome tako.
Priča započinje dolaskom revnog prodavača obveznica, staloženog Nicka Carrawayja (izvrsni Sam Waterston) na istočnu obalu Long Islanda i njegovim posjetom fragilnoj vrckastoj rođakinji Daisy (Farrow) i njenom rasistički nastrojenom mužu Tomu Buchananu (Bruce Dern).Već prve minute Nickova boravka u toj raskošnoj kući otkrivaju mu pravu narav Daisyinog i Tomovog ‘savršenog’ odnosa. Nemarni Tom vara Daisy, a ona se protiv povrijeđenog ega bori ispadima i sarkastičnim komentarima koji zapravo ničemu ne služe, a duboko nezadovoljstvo svojim životom liječi – kao i svi bogataši – nesuvislim hirevima, jedan od kojih je spajanje prijateljice, lijepe golferice Jordan Baker (Lois Chiles) s novopridošlim rođakom.
No Nick vruće ljetne dane ne krati druženjem samo s Jordan i Tomom, već i sa svojim prvim susjedom, Jayom Gatsbyjem (Redford), čovjekom kojem neće postati samo iskreni prijatelj, nego i svjedok sudbine njegova pokušaja da dohvati svjetlo s Daisyine strane obale, san koji je već odavno iza njega.
Suptilno i nenametljivo, vodi nas narator Nick Carraway – njegove rečenice zaista je užitak slušati – kroz živote glavnih protagonista pa tako saznajemo i pozadinu Gatsbyjeve i Daisyine priče koja ide ovako.
Od svih kavalira koji su se udvarali najpoželjnijoj djevojci u Louisvilleu, prpošnoj Daisy najviše je za oko zapeo ambiciozni vojnik Jay Gatsby. Osvojio ju je duhovitošću, inteligencijom, snalažljivošću, dosjetljivošću; izgledom i sposobnošću kojima se izdvajao od monotonih bogataša tog prostora i vremena, svime, osim onim što je bilo i preduvjet za njihovu budućnost – novcem.
Sa samo jednim ciljem odlazi tako Gatsby u rat i stječe sve ono sa čime ga zatječemo na početku filma jer što može značiti brak s primitivcem Tomom, što se moglo promijeniti u Daisyinom osjećanju u pet godina njegova izostanka, kad je ona uvijek pripadala samo njemu?
Da, Jay Gatsby uzaludno je noću promatrao zeleno svjetlo svjetionika s Daisyine obale. Gledao je i iščekivao svoj san, san izgrađen na odavno izbrisanim temeljima prošlosti, san koji je davno odnesen plimom i sveden na plitkoću Daisyina pasivnog bića, koje je sama, odbacujući svaku mogućnost da se izbori za sebe, prihvatila kao konstantu, san koji je još jedino živio u njegovoj glavi; prepametnoj, prepotencijalnoj, prepunoj ideala i želja koji se, u sudaru s ispraznom stvarnošću društva njihova vremena, bezuvjetno lome kao i oni koji ih, zaslijepljeni njihovim sjajem, srčano nose.
A što bi se drugo moglo i očekivati od slabašne Daisy u vremenu u kojem je živjela i ‘principima’ koji su joj usađeni duboko u podsvijest, jer, kao što je i sama rekla : ‘Najbolje što djevojka na ovom svijetu može biti jest lijepa mala budala.’ Tu se negdje i krije moja zamjerka Miji Farrow zbog koje je Daisyin lik ispao više hladan i bezosjećajan, negoli dubinski tragičan. Farrow je dobra, ali ne dovoljno dobra; Daisyin lik u nekim djelovima suviše je jednostrano utjelovljen. Redford je svoj posao obavio korektno, a ostatak ekipe od kojih su Sam Waterson i Bruce Dern nominirani, a Karen Black za ulogu Myrtle Wilson i osvojila Zlatni globus – i više od toga.
Veliki Gatsby film je prepun obeshrabrenih, beživotnih egzistencija koje je izjeo novac – bogatstvo ili neimaština. Oni koji su ga bili prepuni gubili su se u njegovu sjaju, a iz onih koji ga nikad nisu ni imali iscjedio je i posljednje znakove života.
Tako je George (Scott Wilson) muž Tomove erotizirane ljubavnice, Myrtle Wilson vlasnik benzinske pumpe u pomalo jezivoj Dolini pepela, koju je Tom i više nego često posjećivao –savršen primjer razorna djelovanja novca na gubitak čovjekova dostojanstva i osjećaja prava na bilo kakvu pobunu. Nemogućnost da ovlada svojim životom i izbori se za sebe te da svojoj ženi da do znanja da neće trpiti njeno ljubakanje s Buchananom Georgea frustrira sve više i od poštenjačine čini gorčinom i bijesom ispunjenog čovjeka koji više nije sposoban razumno razlučivati. Zato on u reklami optičara Dr. T.J. Eckleburga što ga onako budno promatra i vidi boga, boga koji olakšava njegovu izmućenom biću da donese jedinu odluku koju će zaista i provesti u djelo, boga kojeg u Dolini pepela nema.
Možemo li kriviti njegovu ženu, posesivnu Myrtle, zbog njene želje za životom podalje od bijede i pepelom posute rezignacije koja je okružuje, i kojima se kraj ne nazire, kad se stvori prva prilika za bijeg ma bila on utjelovljena u skromnom umu Toma Buchanana i značila oskvrnuće jednog braka ? Kako osuditi te siromaštvom izjedene ljude kojima su, unatoč svim predispozicijama za samoostvarenje, mnoga vrata bila grubo zalupljena ispred nosa zbog te iste neimaštine?
Teško je odlučivati o bilo čijoj krivici iako se naizgled čini da bi mnoge likove bez razmišljanja mogli osuditi. Nemoć, rezignacija, plovljenje po predjelima mašte i spuštanje niz slapove šampanjca, bespoštedna potjera za novcem, lažna su uporišta koja su obmanjivala generaciju Fitzgeraldova vremena koja nije znala za drugo, a ako je i znala, nijekala je svako postojanje alternativa. Clayton je u filmu, poput Fitzgeralda u romanu, vrlo uspješno raspuhnuo iluziju američkog sna te otkrio veliko ništavilo koje se krilo ispod sjajnog premaza. Društvo bez pravih vrijednosti neminovno će gutati velike Gatsbyje, mljeti Wilsone, a uzdizati Buchanane.
Nije stoga bilo suvišno staviti toliki naglasak na vizualno u filmu – šuštave haljine i glasne zabave bile su središte života bogataša međuratne generacije čiju je besmislenost Fitzgerald i htio prikazati (u jednom poglavlju u romanu samo se nabrajaju imena ljudi koji su prisustvovali Gatsbyjevim zabavama! ).
Slojevit i pun simbola, Veliki Gatsby film je koji sugerira mnogo, ali ne nameće ništa. Ako ste voljni zagrepsti malo ispod površine slikovitog prikaza Fitzgeraldovog romana, nakon ove priče uz koju ćete se vezati, zasigurno ćete izići obogaćeni za koju spoznaju više.
A priliku da usporedimo Claytonovu s još jednom ekranizacijom Velikog Gatsbyja, imat ćemo već slijedeće godine kad nam stiže ona Baza Luhrama i to s Leonardom DiCapriom u glavnoj ulozi, koju i više nego željno iščekujemo.
Veliki Gatsby (The Great Gatsby, 2013., 142 min.)
…
